GastroPhoto

12.11.2013., utorak

Slatki nektar nevinih grozdova i djevičanskog okusa; Portugizac...

Bio je to tužan prizor. Jak vjetar i ružno vrijeme potjerali su prodavače s tržnice Dolac koja je bez svojih kumica zjapila prazna, gotovo bez svoje duše. Nisam imao ideju kuda bih dalje pa sam odlučio napokon pogledati kaj nude kućice na trgu.


Pun pogodak, pa danas je Martinje.....

Osim kaj je Davor Dretar Drele kumovao posvećenju mladog vina i obišao sve izlagače krsteći (čitaj: testirajući) njihovu ponudu, ovogodišnji sadržaj na glavnom zagrebačkom trgu nije ispunio očekivanja brojnih vinoljubaca. Izlagače si mogao nabrojati na prste, a glavna manifestacija se održala u šatoru koji sve više liči na rimske arene u kojima vrijedi uzrečica: "Kruha i igara".




Nekoliko dana prije komentirao sam sebi u bradu kako je kranjska kobasa u tom šatoru sve lošija i lošija. Tvrda, bezukusna i ubačena u staro pecivo koje tostiranjem reanimiraju, nafilaju senfom pa do okusa kobaje ustvari ne dolaziš. Nisam bio posebno gladan, no kad te frend koji tamo šljaka ponudi free gablecom, oči budu veće od guzice pa ipak poželiš malo prigristi. „Daj mi običan hot dog.“ „Ne, ne, moraš probati nekaj novo.“ Nagovorio me na češnjofku koja je novina u njihovoj ponudi, no ni ona me nije oduševila. Štoviše, mislio sam da jedem onu istu kranjsku od neki dan pa sam pokunjen napustio šator.




Tugu je najbolje utopiti u vinu...

Prva kućica koju sam posjetio bila je ona vinarije „Kos“ čija vina uopće ne poznajem, no to nije bio razlog da se pobliže ne upoznamo. Započeo sam Roseom kojem dajem ocjenu 3 od 5, prebacio se na kerner koji ima zanimljiv okus (dovoljan da mu osigura 3.5) i završio Chardonnayom koji svojim veselim i razigranim notama zaslužuje ocjenu 4.5. U kućici do otkrio sam bučino ulje OPG „Šimunec“, što je uz OPG „Ana Delić“ iz Županje, jedini razlog zbog kojeg su se našli u postu o ponudi vina na trgu. Inače, OPG „Ana Delić“ radi kulenovu seku koja je, po mom mišljenju, afrodizijak za mušku populaciju po cijeni od 140 kuna za kilogram.





Otkriće sa obronaka Plešivice...

Nasuprot vinarije „Kos“ sasvim sam slučajno, na poziv poznanika kojeg sam tamo susreo, otkrio mošt Rosea koji proizvodi vinogradarstvo „Gregorić“ iz Vlaškovca na Plešivici. To slatko vino, perverzno roze boje koja asocira na dildo koji je moj otac zaradio od svojih kolega s posla prilikom odlaska u mirovinu, košta povoljnih 25 kuna. Skeptičan zbog asocijacije i stereotipa da se radi o vinu za tetkice, nemalo sam se iznenadio njegovim trpkim okusom i žestinom kojom grije iznutra nakon par gutljaja pa sam mu morao dati čistu peticu. Ne, Rose nije vino koje piju isključivo žene, to je vino koje se poslužuje uz predjela kao zagrijavanje za glavno jelo. Vlasnica će vam rado ponuditi čvarke, domaću slaninu iz vlastite proizvodnje ili tlačenicu koja se skriva iza pulta, a sve kako bi vaš doživljaj bio potpun.




Portugizac za kraj...

Uživanje u mladom vinu vinopijama dođe k'o prvi seks ili uživanje Dioniza u djevicama prilikom neke od svojih razvratnih zabava. Možda odatle potječe sleng izraz zagrebačke mladeži "krštenje", aludirajući na trenutak kada djevojka gubi svoju nevinost nakon čega se počinje smatrati ženom, no linija kojom sam spojio žene i vino povlači martinjsku paralelu (krštenje vina) prevođenja mošta u mlado vino koje se dobiva prekidanjem vrenja u doba rane i velike rodnosti. Uz to, kao potvrdu moje teze valja napomenuti kako upravo proizvodnja Portugisca vinarima donosi specifičnu radost i zadovoljstvo „poroda“ prvog vina, a vinoljupcima gušt da ga kušaju kao mlado vino najranijih berbi. Da ne skrenem s teme, spomenut ću kako gotovo sve kućice na trgu ili bar one koje drže do tradicije i običaja u svojoj ponudi imaju Portugizac, a u moru istih izdvojio bih onaj Franje Gregorića, skromnog vinara čiji Portugizac godinama niže nagrade. Zanimljivo je spomenuti kako sam prije odluke da napišem nekaj o Martinju primijetio da većina kafića u ponudi nema to mlado vino, iako masovno zarađuju na proslavama blagdana Sv. Martina, ne razmišljajući o Portugiscu kao temelju organizirane fešte. No dobro, nije ni da restorani pripremaju tradicionalnu martinjsku gusku i mlince, ali možda bi trebali obratiti pozornost na te "sitne" detalje nekih od običaja kojima mame svoje goste.







Fotografije snimio: Kristijan Tabet
©www.kristijantabet.com

Oznake: hrana, restorani, restaurant, Food, photo, photograph, photographer, photography, food photography


- 17:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Studeni 2013 (2)

Opis bloga

Linkovi